Sjećanje na Aliju Alja Bećiragića (1937-2021)

Danas(23.01.2021.) je u rožajama u 84. godini preselio rahmetli Alija Bećiragić, dugogodišnji istaknuti intelektualac, inženjer drvoprerađivačke struke, koji je obavljao niz važnih funkcija uključujući i mjesto direktora fabrike dekor papira u Rožajama.

Osim toga, volio je i podržavao sport i 14 godina igrao za FK Ibar, bio je i predsjednik Udruženja penzionera gdje se borio za njihhova prava i sistemska rješenja.Rožaje je ostalo bez još jednog vrijednog i dokazanog pregaoca i čovjeka koji je cijeli svoj život posvetio društvenom boljitku i prosperitetu.

Prije nekoliko godina govorio je za rožaje today na temu sporta i FK “Ibar” za potrebe dokumentarnog filma “Ibar lotos u kamenu” autora Mirze Lubodera, koji bi trebao biti završen do kraja 2021. godine.

U daljem tekstu donosimo članak koji je rahmetli Aljo pisao prije nekoliko godina u vezi rožajske privrede, njenog uspona i pada. (Izvor: Avlija)

GORNJI IBAR ROŽAJE, NEKADA DIKA, A SADA TUGA – ZAR JE MORALO OVAKO?

U periodu 1951-1980. godine preduzeće je mijenjalo nazive, ali je u Rožajama obično nazivano PILANA

Pored pilane, kao prve primarne proizvodnje, postojale su i radionice za interne potrebe. Radionice su bile stolarska i automehaničarska u drvenim garažama. Na početku su bile smještene cisterne i burad sa gorivom i mazivom. Gorivo se sipalo kanisterima u rezervoare auta. Iz rata je ostala pokretna radionica na kamionu, gdje se nalazio strug, manje mašine i alat. Stolarska radionica je uglavnom služila za održavanje ”koraba” (kanal za dovod vode od brane do turbina, koja je pokretala mašine pilane). Korab je bio napravljen od unutovanih dasaka izdignutih na drvenim stubovima. Radionice: bravarska, remenarska, kovačka i oštračnica, a kasnije i elektro, su se nalazile u neposrednoj blizini pilane. Kasnije je stolarska radionica postala moderna fabrika građevinske stolarije. Fabriku je radila njemačka firma ”Hildebrand” po principu ključ u ruke. Pri stolariji je postojalo odjeljenje kuhinjskog i sobnog namještaja. Kasnije je izgrađena fabrika lameliranih elemenata.

Izgrađena je fabrika dekor papira da bi se počela uvoditi i proizvodnja koja nije na bazi drveta i tako stvarali uslovi za veću proizvodnju i nova zapošljavanja.Servis trans je izrastao u moderan auto servis sa bogatim voznim parkom.

Pilana je iz dana u dan mijenjala lik, obim proizvodnje, kvalitet i asortiman proizvoda od kvalitetnog drveta. Bilo je ne malo trupaca prečnika većeg od rama gatera te su se morali tesati. I prije je Pilana uticala na cjelokupna dešavanja u opštini Rožaje.

Postojao je ”Radnički dom” gdje su se održavale bioskopske i pozorišne predstave, igranke, razne revije i konferencije. U njemu su radile razne sekcije. Nedjeljno su najbolji radnici dizali zastavu. Postojala je razglasna stanica, biblioteka, mali stacionar sa stalnim ljekarom i medicinskom sestrom. Organizovale su se akcije dobrovoljnog davanja krvi.

U okviru preduzeća su formirani klubovi: fudbalski, bokserski i stono-teniski. Postojala je brigada gorana i vršeno je pošumljavanje svake godine a formirana je i radna brigada koja je izgradila kamionski put za vrelo Ibra i Bjeluhu. Formirana je sekscija građevinarstva za izgradnju i održavanje puteva u šumarstvu.

Organizovani su izleti u okolini Rožaja i vani, uglavnom u banjama. Omladina je svake godine organizovala akcije snabdijevanja drvima za zimu porodice koje nijesu bile u mogućnosti da same to urade. Vršena je nabavka prehrambenih proizvoda a omogućivana je i kupovina namještaja i bijele tehnike na otplatu. Većina stanovništva Rožaja snabdijevala se ogrijevom iz pilane, najprije nosći na leđima, a kasnije drvenim kolicima i saonicama. Ta drva su bila besplatna. Preduzeće je uvijek pomagalo porodice i pojedince, kada je bilo to potrebno.

Dodjeljivane su stipendije za učenike i studente. Odobravani su krediti za adaptaciju, dogradnju i izgradnju kuća. Svake godine su izdvajana sredstva za kolektivnu stambenu izgradnju. Radnici su se odricali povećanja ličnih dohodaka radi nabavke opreme i proširenja proizvodnje, odricali se dijeljenja stanova za sebe u interesu rješavanja stambenih potreba kadra, ne samo potrebnog za GIR već i za potrebe Opštine. Pružana je pomoć humanitarnim, sportskim, kulturnim i drugim organizacijama u Rožajama i šire.

U ranijem periodu nije bilo prevoza za radnike, HTZ opreme, toplog obroka i dr. Radnici su nosili svoju hranu, pješke dolazili na posao i vraćali se sa posla. Hranu su zajednički dijelili i bili složni i jedinstveni i uvijek spremni da pomognu.

U prvim danima i mjesecima nije bilo velikog interesovanja za rad u Pilani, kao ni za korišćenjem menze, ali vremenom se to promijenilo, kao i navika korišćenja HTZ opreme.

Puni zamah u svim oblastima preduzeća počinje nakon integracije šumarstva i industrije 1963. godine, od kada se formira Kombinat GIR. Dolaze kadrovi raznih profila, školuju se domaći kadrovi na višim i visokim školama, šalju se majstori na specijalizacije, radnici na obuke.

Trgovina se proširuje. Otvaraju se predstavništva i stovarišta: Ljubljana, Osijek, Novi Sad, Beograd, Niš, Kruševac, Raška, Mitrovica, Skoplje, Titograd, Bar i dr. Uvodi se objedinjena nabavka većine roba. Izvozi se rezana građa i panel u Italiju, Grčku, Englesku, Egipat i dr…

Gornji Ibar otkupljuje hotel ROŽAJE, koji je izgradila Industrijaimport i njime gazdovala, te tako postaje i nosilac ugostiteljstva i turizma. Izgrađuje motel TURJAK sa terenima za zimske sportove. Podiže objekat u Ulcinju za odmor radnika, gdje mnoge rožajske porodice prvi put odlaze namore.

Gornji Ibar je na svom putu razvoja imao i puno teškoća: radnički dom izgorio, požar pilane, požar panela, razna oštećenja na opremi, oštećenja na vozilima i putnoj infrastrukturi, razne reforme, pokušaj prisvajanja dijela preduzeća (Celuloza). Česti su bili šumski požari, koje je narod samoinicijativno išao da gasi.

Sve to i još mnogo drugog nije moglo Gornji Ibar zaustaviti u razvoju, jer kolektiv od 2000 radnika bio je jedinstven tako da je iz svih tih problema izlazio jači, moderniji i u poslu uspješniji.

Nažalost, zadnja dešavanja su zaustavili svaku aktivnost Gornjeg Ibra. Čak je dozvoljeno da se sva oprema, pribori, instalacije, alati, mašine, motori, namještaji i sve što se moglo ponijeti ponese, a zemljište Gornjeg Ibra se rasproda.