NERKESA KURPEJOVIĆ prof.: ORIJENTALIZMI U ROMANU ĆAMILA SIJARIĆA

Objavljeno u časopisu za pedagošku teoriju i praksu.

Autor: Nerkesa Kurpejović:[1]

ORIJENTALIZMI U ROMANU ĆAMILA SIJARIĆA

„RAŠKA ZEMLJA RASCIJA“, NJIHOVO PORIJEKLO, FREKVENTNOST I SEMANIČKA KLASIFIKACIJA

Rezime: U ovom radu izvršen je popis orijentalizama, njihovo porijeklo i semantička analiza u romanu Ćamila Sijarića „Raška zemlja Rascija“. Zabilježeno je 226 leksema koje su upotrijebljene 1066 puta. Među orijentalizmima koji su obrađeni u ovom romanu nalazimo i riječi grčkog i latinskog porijekla. U pogledu semantičke klasifikacije, one su razvrstane u 16 grupa Najfrekfentniji orijentalizmi u romanu su kajmakan upotrijebljen 55 puta, zatim hanuma 52, han 42, seiz 41, hajduk 30 itd.

Ključne riječi: orijentalizmi, semantička klasifikacija, turski, arapski, persijski, „Raška zemlja Rascija“ Ćamil Sijarić.

UVOD

Tema ovog rada je semantička klasifikacija orijentalizama i njihovo porijeklo u romanu Ćamila Sijarića „Raška zemlja Rascija“.

Ćamil Sijarić je bošnjački pisac, porijeklom iz Sandžaka. Rođen je 1913. godine u Šipovici kod Bijelog Polja. Još kao dječak ostao je bez oba roditelja. Osnovnu školu završio je u Godijevu kod Bijelog Polja, a onda pohađao vjersku školu Veliku medresu kralja Aleksandra. Zbog svojih političkih aktivnosti je iz te škole istjeran, pa je školovanje završio u gimnaziji u Vranju. Nakon toga je studirao pravo u Beogradu, gdje je diplomirao 1940. godine.

U Medresi  u Skoplju, nastavnici su mu bili Vido Latković, Pero Slijepčević i Anica Savić Rebac, koji su kod njega razvijali osjećanje za literaturu i pisanje. U nižim razredima gimnazije objavljivao je pjesme u školskom gimnazijskom časopisu Vesnik, a kao student u časopisu studenata Mlada kultura, zatim u sarajevskom Gajretu i u Kršićevom Pregledu. Poslije rata nastavio je sa pisanjem poezije, ali se, uglavnom, orjentiše na prozu. Piše, romane, pripovijetke, putopise, reportaže, kritičke članke i publikuje ih u brojnim jugoslovenskim listovima, časopisima i knjigama.

Poznati njegovi romanimi su: „Bihorci”, “Konak”, “Mojkovačka bitka”, “Carska vojska” , „Raška zemlja Rascija“. Pisao je i pripovjetke:”Rum Bulja”, “Naša snaha i momci”, “Kuću kućom čine lastavice”, “Putnici na putu”, “Kad djevojka spava”, “Zelen prsten na vodi “ itd.

Radnja romana “Raška zemlja Rascija” se odigrava u Sandžaku, odnosno na prostoru između Akova  i Novog Pazara, krajem sedamnaestog vijeka, u vrijeme kada je Austrija objavila rat Turskoj i samim tim dala povod srpskom stanovništvu da povjeruje u mogućnost oslobođenja od Turaka. No, nade za konačno oslobođenje doživjele su potpuni krah i sve se završava velikom seobom Srba pod vođstvom Arsenija Čarnojevića. Ova istorijska zbivanja predstavljaju samo vremenski okvir unutar kojeg se odvija složena drama raspada porodice boljarskog kneza Avrama.

Govor Sijarevićevih junaka otkriva nam veliko leksičko bogatstvo. U tom kontekstu možemo posmatrati upotrebu orijentalizama kao sredstvo za dočaravanje ambijenta i vremena u kojem se dešava radnja, znajući da je viševjekovno prisustvo turske vlasti na prostorima Sandžaka ostavilo mnoštvo riječi orijentalnog porijekla koje su se odomaćile u našem jeziku. Književna dijela čija se radnja dešava u ovim krajevima i u vremenu iz tog doba odlikuju se naglašenijom upotrebom orjentalizama čime se dočarava autentičnost sredine i govora junaka. Na to nam ukazuje Hasnija Muratagić Tuna: “Sijarić se u dobroj mjeri služio leksikom orijentalnog porijekla. Veliki broj ovih leksema jednostavno je preuzeo iz svog zavičaja i njima gradio sopstvenu umjetničku realnost. Kada ih ne bi bilo u Sijarićeviću djelima, onda bi nam sredina, likovi i sam pisac bili daleki od životne istine. Orijentalizmima se služio u prvom redu da kolorizira sredinu. Bez obzira na to da li piše o planinsko-seoskoj ili o gradskoj sredini, orijentalizmi su podjednako prisutni.”[2]

Takav je slučaj i u romanu Raška zemlja Rascija čija je radnja smještena u ambijent Sandžaka u sedamnaestom vijeku. Analiza orijentalizama u ovom romanu pokazala je da su oni posljednjih godina u velikom broju zastareli i postali dio pasivnog leksičkog fonda. Tako je avlija ustupila mjesto dvorištu, ćuprija – mostu, jelek – prsluku itd. Nasuprot ovome, jedna četvrtina tretiranih orijentalizama u romanu spada u stabilni leksički fond kao što su: alat, baglama, bakar, boja, čarape, čaršaf, čelik, česma, čizme, dušek, džep, hajduk, jastuk, jorgovan, kapija, kašika, kutija, ortak, peškir, rakija, šal, taban, tavan, torba, zanat itd. Međutim, Sijarić je u romanu koristio riječi koje se rijetko upotrebljavaju u govoru, ili su već sasvim isčezle. Ove lekseme imaju čisto stilsku funkciju u literarnom djelu.[3] Takve su: kaftan (vrsta duge gornje haljine),  karantaš (vrasta zlatnog prstena), kuskun (uzica dio konjske opreme), maraz (hronična bolest), mušabek (drvena rešetka na prozorima), pajanta (letva na tavanu za sušenje mesa), širit (ukrasna traka na odjeći), zapt (stega, disciplina) i dr.

Kao što znamo sve riječi turskog, arapskog, persijskog, grčkog i latinskog porijekla došle su u naš jezik preko turskog kao jezika posrednika. U ovom radu, za sve ove riječi koristila sam termin orijentalizmi bez obzira što ih mnogi lingvisti nazivaju turcizmima.[4]

U radu nijesu tretirana lična imena orijentalnog porijekla.

KLASIFIKACIJA PREMA PORIJEKLU ORIJENTALIZAMA

1. a) Riječi koje su došle iz turskog jezika

aga, aginica, Akovo, aršin, at, avdžija, baglama, bajrak, bakar, balčak, basma, beg, bilan, bimbaša, boja, bujrum, bunar, čakšire, čalma, čam(ovina), čelenka, čelik, čerga, čivija, čizme, čuma, ćepenak, ćurak, damar, delija, direk, dorat, dušek, dustaban, gajtan, han, handžija, hanuma, izba, janjičar, jastuk, jatagan, jelek, jorgan, juriš, kajmak, kalauz, kapak, kapija, karantaš, karaula, kašika, kizlar-aga, kolan, komšija, konak, kovrdža, kreč, kundak, kuskun, odaja, paša, sećija, šindra, taban, tapija, tavan, tendžera, tepsija, top, torba, uljanik, uzengije. 

1. b) Riječi koje su došle iz arapskog jezika

Alah, alat, aman, amanet, bedem, berat, budala, ćef, (ćeif), ćup, đerdan, dućan, džamija, dželat, dželep, dženet, dženetski, džep, hadum, hadžija, hafiz, hajdučki, hajduk, hajvan, hak, halak, halakati, hamam, harač, harem, haremkinja, haša, inat, insan, kadija,  kafa, kajmekan, kasaba, Magrib, mahnit, marama, maraz, mašala, Mašrik, merak, merhaba, muftija, muhadžir, mula, mušebak, mušterija, oka, rakija, reza, sahan, sanduk, sat, seiz, sinija, širit, sofra, sokak, sultan, taman, telal, telalin, topuz, vezir, zanat, zapt, zaptija, zubun, zulum.

1. c) Riječi koje su došle iz persijskog jezika

aferim, bašča, čarape, čardak, čaršaf, čaršija, čaršijski, čengija, česma, ćilim, Čina, činija, čoban/čobanin, čobanče, čoha, ćošak, đem, ergela, ferman, hambar, hodža, jorgovan, kaftan, karavan, karavanski, kesa, kivan,  mana, nišan, nišaniti, pajanta, para, parica, pazar, pazarište, pazariti, pazarivati, pazuho, peškir, ponišaniti, puljka, šadrvan, šal, saraj, tane, testija, timariti, zor.

1. d) Riječi koje su došle iz grčkog jezika

avlija, barut, efendija, ćuprija, dimije, kaldrma, kutija, somun, ular.

Po jedna leksema zabilježena je iz latinkog (kantar), jevrejskog (amin) i kineskog (čaj).

Postoji i izvjestan broj leksema koje su u naš jezik došle kombinovanjem riječi iz arapskog i persijskog jezika, iz persijskog i turskog jezika, i na kraju, iz arapskog i turskog jezika. Takve su: arapsko-persijske (divan, hairli pazar); persijsko-turske (čarčijski, karavanbaša, karavandžija), arapsko-turske (harambaša, inadžija, zanatlija) i tursko-persijskog (jaša padišah).

U romanu su korišćene imenice koje su izvedene od orijentalizama dodavanjem našeg sufiksa –ica (aginica); zatim pridjevi koji imaju neki orijentalizam u osnovi, a na koji su dodati naši sufiksi: imenica + suf. –ski (čaršijski, hajdučki, hanski, begovski, karavanski, tavanski, pazarski); i na kraju glagoli nastali od orijentalizama dodavanjem naših prefiksa i sufiksa  (ponišaniti, – po + nišan; kaliti od imenice kal, pazariti od pazar; timariti od timar; zakahriti se od kahr itd.).

Interesantna je i leksema uljanik (pčelinjak), koja je došla najvjerovatnije od tur. oğul (č. oul) skraćeno od oğul arısı (mlada pčela, roj).[5]

SEMANTIČKA KLASIFIKACIJA

Po modelu za semantičku klasifikaciju koji su koristili Abdulah Škaljić u Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku,[6]Asim Peco u Turcizmi u Vukovim rječnicima[7] i Snežana Petrović u Turcizmi u srpskom prizrenskom govoru,[8] sve orijentalizme, zabilježene u ovom romanu, grupisala sam u 16 semantičkih grupa:

1. kuća, okućnica, imanje

avlija, baglama, bašča, bunar, čardak, ćošak, direk, divan, hambar, kaldrma, kapija, mušebak, reza, šindra, tavan,

2. pokućstvo, posuđe, namještaj

čaršaf, ćilim, činija, ćup, dušek, izba, jastuk, jorgan, kašika, kesa, kutija, peškir, raf, sahan, sanduk, sećija, sinija, sofra, tendžera, tepsija, testija, torba,

3. djelovi grada, naselja, ulice javne građevine

bedem, čaršija, česma, ćuprija, džamija, hamam, han, harem, karaula, kasaba, konak, pazar, saraj, sokak šadrvan,

4. država (administracija, uprava)

berat,  ferman, hak, harač, kadija, kajmekan, paša, tapija, sultan, vezir, zaptija,

5. vojska, oružije

bajrak, balčak, barut, binbaša, harambaša, janjičar, jatagan,  kundak, nišan, nišaniti, seiz, tane, top, topuz,

6. društveni slojevi, titule

aga, aginica, beg, čengija, efendija, hajduk, hanuma, haremkinja, kizlar-aga, muhadžir,

7. ljudske osobine, osjećanja

budala, ćef, dustaban, hadum, inat, inadžija, insan, kivan, kovrdža, mahnit, mana, merak, širit, zor, zulum.

8. jelo, piće, poslastice, voće, povrće, cvijeće, bilje

čaj, jorgovan, kafa, kajmak, rakija, somun,šećer,

9. odjeća, obuća, ukrasi, nakit, tkanine, boje

basma, boja, čakšire, čalma, čarape, čelenka, čizme, čoha, ćurak, đerdan, dimije, džep, dževahir-kutija, fes, gajtan, jelek, karantaš, kolan, marama, puljka, šal, turban, zubun,

10. zanimanja, alati, trgovina, građevinski materijal…

avdžija, bakar, čamovina, čelik, čivija, čoban, ćuskija, dućan, hairli pazar, handžija, kalaj, kantar, karavanbaša, karavandžija, kreč, mušterija, ortak, pajanta, pazarište, telal, zanat, zanatlija,

11. vjerski život, vjerovanja, sveštana lica

Alah, amanet, amin, dženet, dženetski, hadžija, hafiz, hodža, muftija, mula.

12. medicina, djelovi tijela

čuma, damar, maraz, pazuho.

13. životinje, konjska oprema

alat, at, bilan, dorat, đem, dželep, ergela, hajvan, haša, kaftan, kalauz, karavan, kuskun, raša, timariti, ular, uljanik, uzengije,

14. novac, mjere

aršin, oka, para.

15. geografski pojmovi

Akovo, Čina, kasaba, Magrib, Mašrik, Pazar.

16. uzvici, pozdravi

aferim, aman, bujrum, jaša padišah, juriš, mašala,

FREKVENTNOST ORIJENTALIZAMA U ROMANU „RAŠKA ZEMLJA RASCIJA“

U romanu je zabilježeno 226 različitih leksema orijentalnog porijekla koje su upotrijebljene 1066 puta. Najfrekventniji orijentalizmi u romanu su kajmakam upotrijebljen 55 puta, zatim hanuma 52, han 42, seiz 41, hajduk 30, kafa 29, paša 24, rakija 23, čaršija 20, konak 17, kapija 16, odaja 16, sokak 15, para 15, sanduk 14, bašča 14, sultan 13 itd.

Najviši broj orijentalizama korišćen je u grupama: odjeća, obuća, ukrasi, nakit, tkanine – ukupno 23. Isti broj pojmova (23) zabilježen je i u grupi koja označava zanimanja, alate, građevinski materijal. Zatim:

• pokućstvo, posuđe, namještaj (22),
• životinje, konjska oprema (18),
• kuća, okućnica, imanje, pokućstvo (15),
• ljudske osobine, osjećanja (15) itd.

Po porijeklu orijentalizama u ovom romanu, najzastupljeniji su orijentalizmi iz turskog jezika (73), zatim iz arapskog (72), persijskog (51) itd.

RJEČNIK ORIJENTALIZAMA KOJI SU RAZMATRANI U RADU

aferim! (3) interj. – bravo, dobro![9] (Škaljić 72; Skok 1:11; Hadžić 26).[10]Aferim ti, Nedžmudine, srećno ti bilo. (Raška zemlja Rascija: 103)

aga (6) m – gazda, dobrostojeći građanin. (Škaljić 72; Skok 1:12; Hadžić 26). Udovica je iza nekog age iz Radulića. (Raška zemlja Rascija: 23).

aginica (8) f – žena age. (Škaljić 72). On je nije zvao aginicom nego hanumom jer je to nešto više od aginice. (Raška zemlja Rascija: 26)

Akovo (12) n – današnje Bijelo Polje.// Na jedan dio puta što vodi od Akova do Pazara sunce izgrijava iza velike gore Jaruta i zalazi… (Raška zemlja Rascija: 5).

Alah (1) m – Bog. (Škaljić 82; Skok 1:24; Hadžić 27). …o bože, da ti moja duša dođe na krilima tvojih anđela i obdari ih rajskim ljepotama kao i duše tvojih milosnika, o Alahu! (Raška zemlja Rascija: 115).

alat (1) m  – konj crvenkaste boje. (Škaljić 85; Skok 1:25). Zamišljao je da su bili dlake svakojake: dorati, alati, vranci… (Raška zemlja Rascija: 136).

aman! (2) interj. – pobogu! (Škaljić 92; Skok 1:32; Hadžić 28). Pazar više, Avrame, ne postoji. Do pepeo i ugarci. Aman, aman…! (Raška zemlja Rascija: 114).

amanet (2) m – preporuka. (Škaljić 92; Skok 1:33; Hadžić 29). … uz amanet da vjerno služi cara… (Raška zemlja Rascija: 215).

amin (2) interj. – daj Bože. Škaljić 94; Skok 1:34-35; ; Hadžić 29). Ređali su u sebi molitve – pred smrt, završavajući ih glasno sa amin… (Raška zemlja Rascija: 157).

aršin (1) m – stara mjera za dužinu. (Škaljić 99; Skok 1:63; Hadžić 30). …sjedeli su na ćepencima, mjerili na kantar i na aršin. (Raška zemlja Rascija: 108).

at (1) m – konj. (Škaljić 104 ).

avdžija (1) m. – lovac. (Škaljić 106; Hadžić 31). Zovu ga Avdžija, a to mu znači lovac. (Raška zemlja Rascija: 145).

avlija (5) f – dvorište. (Škaljić 106; Skok 1:78; Hadžić 31). U njihove pitome Raduliće u kojima ima i oraha i krušaka i izvor vode u avliji… (Raška zemlja Rascija: 218).

baglama (1) f – gvozdena spojnica koja drži vrata ili prozor. (Škaljić 112; Skok 1:90; Hadžić 34). …prsti su mu, kao da su na baglamama, igrali po vratu Austrijanca… (Raška zemlja Rascija: 36).

bajrak (7) m – zastava. (Škaljić 113-114; Skok 1:94; Hadžić 35). …bajracima sa krstovima i turskim bajracima sa mjesecom… (Raška zemlja Rascija: 136).

bakar (5) m – vrsta metala (Cuprum). (Škaljić 115; Skok 1:96). Zvečali su kotlovima, sahanima od bakra i tepsijama. (Raška zemlja Rascija: 108).

balčak (1) m – drška od sablje. (Škaljić 118; Skok 1: 100). …i sva je odaja – sa posuđem na rafovima, sa erezima od mjedi na vratima, sa dragim kamenjem u balčacima sabalja obješenim o klinove... (Raška zemlja Rascija: 15).

barut (1) m – eksplozivna materija u prahu. (Škaljić 121: Skok 1:114). U tvrđavi se zapalio barut i srušio joj zidove u Dunav. (Raška zemlja Rascija: 67).

basma (2) f – vrsta šarene pamučne tkanine. (Škaljić 121; Skok 1:115; Hadžić 38). Prolazilo se između punih kola šećera, soli, sukna, basme, bakra… (Raška zemlja Rascija: 111).

bašča (14) f – vrt. (Škaljić 123; Skok 1:118-119; Hadžić 38). Kroz prozor u bašči vidjele su se još nesazrele rumene jabuke na granama… (Raška zemlja Rascija: 227).

bedem (1) m – zid tvrđave. (Škaljić 128; Skok 1:131). Stojeći na vrhu gradskih bedema, okružen sa svih strana vatrom… (Raška zemlja Rascija: 155).

beg (10) m – plemićka  titula, plemić. (Škaljić 129; Skok 1:132). Beg – Nur-beg, kao visoki turski oficir, morao je da po Bihoru kupi vojsku išalje je pod Beč. (Raška zemlja Rascija: 7).

begovski, a (1) adj. – koji se odnosi na bega.(Škaljić). …i dvije kuće – jedna begovska u Radulićima i druga kneževska u Boljarima… (Raška zemlja Rascija: 7).

berat (11) m – carski dekret. (Škaljić 137). … bio je berat od cara da ostaje i dalje knezom. (Raška zemlja Rascija: 7).

bilan (1) m – dio konjske opreme. (Škaljić 142). …jer konjogojac je radije kitio svoje konje dobrim sedlima, kolanima, bilanima i uzdama… (Raška zemlja Rascija: 121).

binbaša (1) m – major, zapovjednik tabora u turskoj vojsci. (Škaljić 143). … po porijeklu Turčina, po rođenju pazarca, inače oficira u činu binbaše i ratnika iz Rumelije. (Raška zemlja Rascija: 64).

boja (8) f – farba. (Škaljić 146-147; Skok 1:182). U uglu, od čamova drveta istesan, jarkim bojama išaran, bio je njen sanduk…(Raška zemlja Rascija: 46).

budala (4) m – ludak. (Škaljić 151; Skok izvodi ovo imenicu iz ar. abdal „ludak“, 1:2-3). Onaj je moj sin budala, onaj Ilija, ali pogađa šta će biti… (Raška zemlja Rascija: 175).

bujrum (1) interj. – izvolite! (Škaljić 152; Skok 1:230; Hadžić 51). Bujrum! – ponudili su ih na kapiji pred tržnicom.

bunar (6) m – vještačka jama obično sazidana iz koje se vadi voda. (Škaljić 154; Skok 1:236; Hadžić 52). …ona glava sa cvijetom u kosi nagnuta nad sanduk kao nad bunar na čijem ogledalu vode, dolje u dubini, vidi neodređeni lik… (Raška zemlja Rascija: 222).

čaj (6) m – vrsta toplog napitka. (Škaljić 159). …sve vrijeme dok je pio čaj, Nur je mislio na svoju ženu. (Raška zemlja Rascija: 211).

čakšire (1) m pl.t. – vrsta muške donje odjeće. (Škaljić 160; Skok 1:290). obukli su sve što su najljepše imali: muškarci čakšire od nova bijela sukna sa gajtanima niz nogavice... (Raška zemlja Rascija: 47).

čalma (1) f – platno omotano oko fesa. (Škaljić 161; Skok 1:291-292; Hadžić 60). Na ramenima je nosio velik (…) ćurak, na glavi zmijasto uvijenu čalmu… (Raška zemlja Rascija: 80).

čamovina (1) f – borovina. (Škaljić 162; Skok 1:292). Mirisalo je, sve to, na čamovinu i planinu, na vunu, na kožu, na zemlju i travu… (Raška zemlja Rascija: 22).

čarapa (5) – vrsta odjeće za noge. (Škaljić 164; Skok 1:295-296). …u tako debelim a šarenim  čarapama, sa mnogo uzica oko sebe… (Raška zemlja Rascija: 149).

čardak (1) m – velika soba na spratu. (Škaljić 164; Skok 1:296; Hadžić 61). …on nije imao ni čardak; nijesu to imali, ni za tim marili… (Raška zemlja Rascija: 16).

čaršaf (2) m –  pokrivač za postelju, stoljnak, zar-pokrivač koji su upotreljivale muslimanke prilikom izlaska na ulicu. (Škaljić 165; Skok 1:297). …između žena pod crnim čaršafima i lica sakrivenih… (Raška zemlja Rascija: 111).

čaršija (20) f – dio varoši gdje se odvija trgovina, trgovačka četvrt. (Škaljić 165; Skok 1:297; Hadžić 61). … i gledaju božiju strahobu nasred čaršije. (Raška zemlja Rascija: 36).

čaršijski, a,o (2) adj. – koji pripada čaršiji. (Škaljić 165). … da sam u cara bio paša, a sad čaršijsko magare. (Raška zemlja Rascija: 11).

čelik (1) m – vrsta tehničkog gvožđa. (Škaljić 170; Skok 1:304). …kako brid sablje udara u brid i oba se čelika lome na pola. (Raška zemlja Rascija: 136).

čengija (2) f – rospija (obično u ljutni mlađoj ženi). (Hadžić 64; Škaljić: kafanska igračica 171). < tur. çengi „igračica, plesačica“ < pers. čengī „onaj koji svira i igra uz čeng“ (pers. čeng „vrsta muzičkog udarnog istrumenta“. (Škaljić 171; Skok 1:307; Hadžić 64). …pravile su se čengije iako čengije nijesu bile… (Raška zemlja Rascija: 80).

čerga (2) f – ciganski šator. (Škaljić 172; Skok 1:310; Hadžić 64). … kako po čergama od vune, (…), potjerana da spavaju, dišu djeca… (Raška zemlja Rascija: 148).

česma (1) f – izvor iz kojeg teče voda na cijev. (Škaljić 172; Skok 1:313). …gledali su nekakav gaj, nekakav brijeg i na njemu stablo. Česmu i baru. (Raška zemlja Rascija: 183).

Čina (1) f – Kina. (Škaljić) …kao što si je bio dao carevima Mašrika i Magriba i carevima Čina i Mačina… (Raška zemlja Rascija: 13).

činija (2) f – vrsta plitke posude. (Škaljić 177; Skok 1:326-327). …uz put bacaju sve što su ponijeli: dušeke, sanduke, činije i tepsije i ko bos a ko obuven grabi ka Bosni. (Raška zemlja Rascija: 42).

čivija (3) f – metalni klin, ekser. (Škaljić 178; Skok 1:330; Hadžić 67). Oni misle da carevi vise o čiviji pa mogu jednoga sa čivije a drugoga na čiviju. (Raška zemlja Rascija: 68).

čizma (10) f – vrsta duboke obuće, čizma. (Škaljić 178; Skok 1:331). …u prekidima ih tjerali da im konje poje i čizme čiste. (Raška zemlja Rascija: 132).

čoban /čobanin (9) m – pastir. (Škaljić 178; Skok 1:332). Čuvala je kod njega stado s čobanima. (Raška zemlja Rascija: 87).

čobanče (1) n – dem. od čoban (v). (Škaljić 178; Skok 1:332). … i slušati kako čobanče s kamena na turskom grobu u sviralu svira. (Raška zemlja Rascija: 68).

čoha (5) f – vrsta debljeg platna, sukno. (Škaljić 179; Skok 1:333; Hadžić 68). Neki su obukli i turska odijela od crvene, plave i zelene čohe… (Raška zemlja Rascija: 113).

čuma (5) f – kuga. (Kurpejović 227; Hadžić 69; Skok 1:341). Mori čuma – tiho a napeto. (Raška zemlja Rascija: 176).

ćef (2) m – dobro raspoloženje. Koji su pili uz veliki ćef (Škaljić 187; Skok 1:351; Hadžić 72). Shvatio je to kao moj ćef, koji može da ga stane glave… (Raška zemlja Rascija: 162).

ćepenak (1) m – pokretno krilo na izlogu dućana. (Škaljić 185-186; Skok 1:350; Hadžić 72). …sjedeli su na ćepencima, mjerili na kantar i na aršin. (Raška zemlja Rascija: 108).

ćilim (9) m – vrsta ručno izrađenog tepiha. (Škaljić 193; Skok 1:358). Sjeli su na ćilim, crkvenjak gore uz prozor gdje i jeste mjesto gostu... (Raška zemlja Rascija: 26).

ćošak (4) m – 1. ugao. 2. istureni plukružni ili pravogaoni dio sobe koji služi za sjedenje ili osmatranje dvorišta ili ulice. (Škaljić 197; Skok 1:361; Hadžić 75). …u ćoškovima gomile noževa i sabalja i bilo mu je jasno da je to tursko oružje. (Raška zemlja Rascija: 96).

ćup (3) m – veliki zemljani sud sa drškama sa strane. (Škaljić 200; Skok 1:364-365). …na strehama još je visila pokoja odbačena haljinka, dječija čarapa, razbijen ćup… (Raška zemlja Rascija: 221).

ćuprija (1) f – most. (Skok 1:365; Škaljić 200; Hadžić 76). Zbog huka vode koja se lomila ispod ćuprije govorio je vičući… (Raška zemlja Rascija: 57).

ćurak (4) m – muški kaput opšiven krznom. (Škaljić 200; Skok 1:365; Hadžić 76). Evo ti ovaj ćurak, i ogrni me. (Raška zemlja Rascija: 35).

ćuskija (2) f – čelična šipka koja se koristi prilikom vađenja kamena iz zemlje, poluga. (Škaljić 201; Skok 1:365; Hadžić 76). Braćo, možemo: bili smo se među sobom i koljem i ćuskijama i sjekirama... (Raška zemlja Rascija: 73).

damar (2) m – žila kucavica, vena. (Kurpejović 228; Hadžić 79; Petrović 103; Skok 1:378). Nije mogla da iskopa nijedan damar mladosti… (Raška zemlja Rascija: 218).

delija (1) m – junak. (Škaljić 209-210; Skok 1:390; Hadžić 82). …i kao kakav delija na bojnom polju… (Raška zemlja Rascija: 92).

dimije (2) f pl. t. – ženske široke šalvare. (Škaljić 218; Skok 1:405; Hadžić 85). …vidjeli su ih, očima od pića zamućenim, iza zatvorenih kapija, iza mušabeka, u dimijama od svile… (Raška zemlja Rascija: 6).

direk (2) m – stub, greda. (Škaljić 219; Skok 1:407-408; Hadžić 85). …objesio se preko noći o direk u svojoj sobi. (Raška zemlja Rascija: 116).

divan (1) m – kuća, carski dvor, razgovor. (Škaljić 220; Skok 1:410; Hadžić 86). …nastavlja dalje kao da hoće caru na divan. (Raška zemlja Rascija: 5).

dorat (1) m – konj tamno crvene boje. (Škaljić 224; Skok 1:436-427; Hadžić 88). Zamišljao je da su bili dlake svakojake: dorati, alati, vranci… (Raška zemlja Rascija: 136).

dućan (10) m – trgovačka i zanatska radnja. (Škaljić 225-226; Skok 1:451-452). …išli su sa vrećama i konjima da pljačkaju dućane u Pazaru. (Raška zemlja Rascija: 107).

dustaban (1) m – koji ima ravne tabane.(Škaljić 229). One što su se, zbog rđave obuće a duga hoda, podbili u tabanima, ili od rođenja bili dustabana... (Raška zemlja Rascija: 137).

dušek (2) m – madrac. (Škaljić 229; Skok 1:461). …uz put bacaju sve što su ponijeli: dušeke, sanduke, činije i tepsije i ko bos a ko obuven grabi ka Bosni. (Raška zemlja Rascija: 42).

džamija (10) f – muslimanska bogomolja. (Škaljić 232; Skok 1:470; Hadžić 95). …rušili crkve sveteći se za srušene džamije. (Raška zemlja Rascija: 209).

dželat (6) m – čovjek koji izvršava smrtne kazne. (Škaljić 236; Skok 1:471). U toj svojoj pomoći žrtvi dželat se trudio da bude što uslužniji… (Raška zemlja Rascija: 36).

dželep (6) m – stado, krdo stoke.(Škaljić 236; Skok ). … i njihova imovina – Avramova u silnim stadima ovaca, u dželepima volova... (Raška zemlja Rascija: 15).

dženet (1) m – raj kod muslimana. (Škaljić 238; Skok 1:472; Hadžić 97). Ovo je dženet, pjevaju u njemu zlatne ptice. (Raška zemlja Rascija: 81).

dženetski, a (1) adj. – rajski. Izv. od dženet. (Škaljić 238; Skok 1:472; Hadžić 97). Imamo cvijeća od kojeg postelja zamiriše kao da si legao u dženetsku baštu. (Raška zemlja Rascija: 81).

džep (6) m – džep. (Škaljić 238; Skok 1:472). Izvadio je sat, pogledao koje je vrijeme, i vratio ga u džep. (Raška zemlja Rascija: 219).

dževahir kutija (1) f – kutija za nakit. (Škaljić 239). Poljubio je pašu u ruku i predao mu dževahir- kutiju… (Raška zemlja Rascija: 67).

đem (1) m – metalna naprava za zauzdavanje konja. (Škaljić 248; Skok 1:478; Hadžić 101). …kad je vidio koliko o zidovima visi (…) konjskih uzda, aša, kuskuna, osmanlijskih sedala, đemova od mjedi. (Raška zemlja Rascija: 200).

đerdan (3) m – ogrlica. (Škaljić 249; Skok 1:478-479; Hadžić 101).  … tako da su se guste kaplje kiše vidjele kao da se s neba osipaju zrna đerdana. (Raška zemlja Rascija: 207).

efendija (5) m – gospodin, učen čovjek. (Škaljić  262-263; Skok 1:486; Hadžić 103). … dizao je ruke i čudio se efendija; nikad mu se dotad nije dogodilo da jednog kaluđera turči. (Raška zemlja Rascija: 102).

ergela (2) f – stado, čopor konja. (Škaljić 328). Misli zet da su Turci što i njegova ergela konja u Vapi pa može da im skida sedla i gole ih timari. (Raška zemlja Rascija: 97).

ferman (1) m – sultanova naredba. (Škaljić 280; Skok 1:512; Hadžić 106). Poslije ovih, kao iz fermana pročitanih riječi, kajmekan je čekao da čuje odgovor. (Raška zemlja Rascija: 70).

fes (1) m – muška kapa od debljeg sukna tamno crvene boje. (Škaljić 281; Skok 1:513; Hadžić 106). …i po nekakvoj svojoj mjeri povila glavu s fesom punim dukata.. (Raška zemlja Rascija: 119).

gajtan (5) m – pamučna ili svilen vrpca. (Škaljić 288; Skok 1:544-545; Hadžić 113). …obukli su sve što su najljepše imali: muškarci čakšire od nova bijela sukna sa gajtanima niz nogvice... (Raška zemlja Rascija: 47).

hadum (1) m – učkopljenik. (Škaljić 295; Skok 1:646; Hadžić 126). To je onaj trenutak kad on, sa starješinom harema hadumom kizlar-agom, sa svilenom maramom u ruci prođe između redova devojaka… (Raška zemlja Rascija: 94).

hadžija (1) m – lice koje je obavilo hadž. (Škaljić 296; Skok 1:646-647; Hadžić 126). Sa vašom rakijom otjerali ste sa našeg dvora hodže, hadžije i hafize… (Raška zemlja Rascija: 169).

hafiz (2) m – lice koje zna Kur'an napamet. (Škaljić 297; Skok 1:647; Hadžić 126). Sa vašom rakijom otjerali ste sa našeg dvora hodže, hadžije i hafize… (Raška zemlja Rascija: 169).

hairli (1) interj. – sretna trgovina. (Škaljić 297; Skok 1:647; Hadžić 126). Hajd’ hairli pazar; tako mi boga gubim na Mađaricama. (Raška zemlja Rascija: 81).

hajdučki, a (2) adj. – izv. od hajduk (v). Čuvam nekoliko dobrih soba za hajdučke harambaše i turske oficire. (Raška zemlja Rascija: 49).

hajduk (30) m – odmetnik od vlasti, lopov. (Škaljić 300; Skok 1:649-650; Hadžić 127). … nek ih pobodu još toliko i nek o svakom visi hajduk. (Raška zemlja Rascija: 35).

hajvan (1) m – životinja. (Škaljić 301; Skok 1:650; Hadžić 127). Ne zna se šta je u „insanu“ kao što se ne zna ni šta je u „hajvanu“. (Raška zemlja Rascija: 80).

hak (2) m – pravo na nasljedstvo, zasluga. (Škaljić 301; Skok 1:650; Hadžić 127). Prestali su da mu daju hak… (Raška zemlja Rascija: 214).

halak (2) m – vika, galama. (Škaljić 84; Hadžić 128). …prepadnuta od halaka srpskih vojnika do gubljenja pameti. (Raška zemlja Rascija: 128).

halakati (7) – vikati, galamiti. (Škaljić 84; Hadžić 128). …mogu samo da čekaju i da oni što halaču otkriju i na njih juriš učine… (Raška zemlja Rascija: 128).

hamam (2) m – kupatilo. (Škaljić 307; Skok 1:653; Hadžić 131). Turčina bog miluje i kad se u hamamu kupa… (Raška zemlja Rascija: 91).

hambar (1) m – drvena zgrada za žitarice. (Škaljić 92.93; Skok 1:33; Hadžić 131). Znali su da mu na turskoj granici nije loše, da su mu torovi puni ovaca (…), hambari žita i uljanici košnica… (Raška zemlja Rascija: 41).

han (42) m – prenoćište. (Škaljić 309; Skok 1:654; Hadžić 131). …mora prenoćiti u razvaljenom hanu kraj Jaruta...(Raška zemlja Rascija: 180).

handžija (9) m – onaj koji je vlasnik hana. (Škaljić 310; Skok 1:654). Avram tom handžiji nije rekao ono što je mislio...(Raška zemlja Rascija: 181).

hanski, a (3) adj. – ono što se odnosi na han.(Škaljić). …ne plaćaju hansku, ne smijem im ni zatražiti. (Raška zemlja Rascija: 48).

hanuma (52) f – gospođa. (Škaljić 311; Hadžić 132). On je nije zvao aginicom nego hanumom jer je to nešto više od aginice. … (Raška zemlja Rascija: 26)

harač (1) m – vrsta poreza.(Škaljić 312). Turci su ih zadržavali da im čuvaju stoku (…) da caru plaćaju harač… (Raška zemlja Rascija: 221).

harambaša (1) m – vođa hajduka. (Škaljić 313; Hadžić 133). Čuvam nekoliko dobrih soba za hajdučke harambaše i turske oficire. (Raška zemlja Rascija: 49).

harem (3) m – odjeljenje za žensko osoblje u muslimanskoj kući. (Škaljić 315; Skok 1:656). To je onaj trenutak kad on, sa starješinom harema hadumom kizlar-agom, sa svilenom maramom u ruci prođe između redova devojaka… (Raška zemlja Rascija: 94).

haremkinja (1) f – žena iz harema.(Škaljić). Bila bi u sultanovim odajama jedna haremkinja više. (Raška zemlja Rascija: 94).

haša (2) f – vrsta konjskog prekrivača. (Škaljić 318), …kad je vidio koliko o zidovima visi(…) konjskih uzda, aša, kuskuna, osmanlijskih sedala, đemova od mjedi. (Raška zemlja Rascija: 200).

hodža (8) m – svešteno lice kod muslimana, vjero učitelj. (Škaljić 332; Skok 1:677-678). Poneki hodža zastane, digne ruke do ušiju, okrene se prema istoku i glasno izrekne molitvu… (Raška zemlja Rascija: 108).

inadžija (1) m – svađalica. (Škaljić 346; Skok 1:723). …a desili se obojica inadžije pa ne pristajemo… (Raška zemlja Rascija: 49).

inat (2) m – kapric, prkos. (Škaljić 346; Skok 1:723; Hadžić 150). …sve što je dolazilo od turske strane bilo je za inat njima pravoslavcima. (Raška zemlja Rascija: 141).

insan (1) m – čovjek, ljudsko biće. (Škaljić 347; Skok 1:725; Hadžić 149). Ne zna se šta je u „insanu“ kao što se ne zna ni šta je u „hajvanu“. (Raška zemlja Rascija: 80).

izba (1) f  – koliba za stoku, suteren. (Hadžić 139). Nosili su u svojim odijelima (…) miris staja, teladi, konjskih jasala, čađe sa tavana, zadah iz izbe… (Raška zemlja Rascija: 183).

janjičar (8) m – pripadnik posebnog roda u turskoj vojsci. (Škaljić 361-362; Skok 1:753). … pred janjičarima sa srednjeg Lima otišao na Prizren. (Raška zemlja Rascija: 140).

jaša padišah! (1) interj – živio vladar!.(Škaljić 364), Jaša padišah! – uzvknuo je Nur. (Raška zemlja Rascija: 12).

jastuk (1) m – uzglavlje. (Škaljić 364; Skok 1:760). …da sa sećije, sa mekih jastuka, gleda kroz prozor – niz Prizren. (Raška zemlja Rascija: 160).

jatagan (4) m – dugački krivi nož poput sablje. (Škaljić 364; Skok 1:762). …u obješene o sedlo male puške sa dragim kamenjem u kundacima, u jatagan s koricama od srebra… (Raška zemlja Rascija: 95).

jelek (1) m – prsluk. Škaljić 367; Skok 1:771). …gledali su pred sobom jedre boljarske djevojke i snaše, u jelecima išaranim žutim koncima… (Raška zemlja Rascija: 7).

jorgan (1) m – pokrivač napunjen vunom ili pamukom. (Škaljić 373; Skok 1:783). …sa tovarima dušeka, jorgana, tepsija i sinija. (Raška zemlja Rascija: 34).

jorgovan (1) m – jorgovan. (Syringavulgaris L. fam. Oleaeceae). (Škaljić 373; Skok 1:783). Sjedela je u tim svojim šarenim haljinama kao u cvijeću i mirisala mirisom jorgovana. (Raška zemlja Rascija: 119).

juriš (1) m – napad. (Škaljić 374; Skok 1:786-787). …mogu samo da čekaju i da oni što halaču otkriju i na njih juriš učine… (Raška zemlja Rascija: 128).

kadija (1) m – šerijatski sudija. (Škaljić 378; Skok 2:13). …da ispred Austrijanaca bježi sve što se turskim imenom zvalo (…) starci, djeca, kadije i muftije. (Raška zemlja Rascija: 42).

kafa (29) f – napitak. Škaljić 381; Skok 2:14; Hadžić 170). Uz kafu, koju su pili uz velik ćef, nastavili su o vojni pod Bečom. (Raška zemlja Rascija: 12).

kaftan (4) m – vrsta duge gornje haljine. (Škaljić 380), ...sa sabljom u rukama, sa kaftanom na leđima, sa čelenkom na glavi… (Raška zemlja Rascija: 169).

kajmak (1) m – skorup, mliječni proizvod koji se dobije iskuhavanjem kravljeg ili ovčijeg mlijeka. (Škaljić 383; Skok 2:16; Kurpejović 85-86). …klali im brave, smočili ih kajmakom, naslađivali saćima mladog meda… (Raška zemlja Rascija: 6).

kajmekan (55) m – sreski načelnik. (Škaljić 384; Skok 2:16-17; Hadžić 171). Bilo je to za njega srećno utočište od kajmekana u Pazaru. (Raška zemlja Rascija: 84).

kalajisan, a (1) adj. – premazan kalajom. (Škaljić 386; Skok 2:18). Zvečali su kotlovima, sahanima od bakra i tepsijama koje su, prema suncu, odsijavale svojin kalajisanim površinama… (Raška zemlja Rascija: 108).

kalauz (1) m – konj predvodnik karavana. (Škaljić 386; Skok 2:19; Hadžić 172). …iz bijela svijeta skitnica koja je toj uhodi bila kalauz... (Raška zemlja Rascija: 41).

kaldrma (5) f – staza popločana kamenom. (Škaljić 387; Skok 2:20; Hadžić 172). …tri direka, duboko u kaldrmu pobodena, sa omčama na vrhu… (Raška zemlja Rascija: 34).

kaliti (1) – topiti rudu.(Škaljić 388). …gledajući kako sunce u vodi kali svoj žežen, crven bakar… (Raška zemlja Rascija: 137).

kantar (2) m – metalna sprava za mjerenje težine. (Škaljić 392; Skok 2:35). …sjedeli su na ćepencima, mjerili na kantar i na aršin. (Raška zemlja Rascija: 108).

kapak (1) m – poklopac. (Škaljić 392; Skok 2:39; Hadžić 174).

kapija (16) f – ulazna vrata. (Škaljić 393; Skok 2:41). Avram je uzjahao konja i istjerao ga pred kapiju… (Raška zemlja Rascija: 64).

karantaš (1) m – vrsta zlatnog prstena.(Škaljić ). Jedan kamen su zvale karantaš – što je značilo krvavi kamen… (Raška zemlja Rascija: 120).

karaula (1) f – stražarnica, policajska pogranična stanica. (Škaljić 397; Skok 2:50). Klonuo se drumova kojim su mogli da naiđu turski vojnici a još više karaula na drumovima... (Raška zemlja Rascija: 99).

karavan (5) m – povorka konja natovarenih robom. (Škaljić 397; Skok 2:55; Hadžić 177). …i Pešter oslobode od hajduka i da turska vojska, karavane i putnici slobodno prolaze carskim drumovima. (Raška zemlja Rascija: 13).

karavanbaša (1) m – vođa karavana.(Škaljić). …jer za veliku nevolju trebala su i velika leđa, i uz isto tako velike pare nekom karavanbaši da ga primi u društvo… (Raška zemlja Rascija: 53).

karavandžija (2) m – učesnik u karavanu.(Škaljić). Putarinu i mostarinu, koja je bila tolika da su je trgovci i karavandžije jedva podnosili… (Raška zemlja Rascija: 7).

karavanski, a (1) adj. – koji se odnosi na karavan. (Škaljić). Reklo bi se da taj stari, karavanski – i kako se u narodu hoće čuti carski put nema svoga početka i kraja… (Raška zemlja Rascija: 5).

kasaba (2) f – varoš. (Škaljić 398; Skok 2:55). …oni su zamišljali bijela i blijeda lica svojih hanuma, dalekih i davno ostavljenih u azijskim kasabama… (Raška zemlja Rascija: 6).

kašika (1) f – dio pribora za jelo. (Škaljić 399-400; Skok 2:59-60). …nosili su kotlove, stapove, kablove, sofre i kašike, ikone i krstove… (Raška zemlja Rascija: 182).

kesa (4) f – manja vreća. (Škaljić 406; Skok 1:355). Poklonio se i pozdravio kneza, azatim brzo otvorio kesu... (Raška zemlja Rascija: 56).

kivan, a (1) adj. – ljut na nekoga, neprijateljski raspoložen. (Škaljić 410). …odavno bili kivni i on njoj i ona njemu. (Raška zemlja Rascija: 32).

kizlar-aga (1) m – glavni nadzornik sultanova harema. (Škaljić 410). To je onaj trenutak kad on, sa starješinom harema hadumom kizlar-agom, sa svilenom maramom u ruci prođe između redova devojaka… (Raška zemlja Rascija: 94).

kolan (3) m – pojas. (Škaljić 412; Skok 2:123; Hadžić 185). …jer konjogojac je radije kitio svoje konje dobrim sedlima, kolanima, bilanima i uzdama… (Raška zemlja Rascija: 121).

komšija (2) m – susjed. (Škaljić 413). …pozvali me, i ja pošao sa komšijama, sa dobrim ljudima… (Raška zemlja Rascija: 158).

konak (17) m – prenoćište. (Škaljić 414; Skok 2:136-137; Hadžić 187). ...sve od jednog sela do drugog i s konaka na konak… (Raška zemlja Rascija: 99).

kovrdža (1) f – lokna. (Škaljić 417; Skok 2:172-173). …isto takvim kao što je on: sa kvrdžama kose niz čelo... (Raška zemlja Rascija: 93).

kreč (1) m – vapno, kreč. (Škaljić 418; Skok 2:187-188). Stajaćeš opet na onom zidu i bićeš drugačiji – bićeš mrtav, bićeš boja i kreč. (Raška zemlja Rascija: 46).

kundak (1) m – drveni dio puške. (Šklajić 425; Skok 2:234). …u obješene o sedlo male puške sa dragim kamenjem u kundacima, u jatagan s koricama od srebra… (Raška zemlja Rascija: 95).

kuskun (1) f – uzica, dio konjske opreme. (Škaljić 427). …kad je vidio koliko o zidovima visi(…) konjskih uzda, aša, kuskuna, osmanlijskih sedala, đemova od mjedi. (Raška zemlja Rascija: 200).

kutija (2) f – drvena ili limena posuda. (Šklajić 428; Skok 2:247). Dizala je nogavicu kao da otkriva kutiju s nakitom, već više ne gledajući u šare nego u svoje noge. (Raška zemlja Rascija: 205).

Magrib (1) m – zapad. (Škaljić 439). …kao što si je bio dao carevima Mašrika i Magriba. (Raška zemlja Rascija: 13).

mahnit, a (1) adj. – lud, blesav. (Škaljić 441; Hadžić 214). …da ne može da ga gleda i sluša njegove mahnite priče iz Mileševe. (Raška zemlja Rascija: 89).

mana (1) f – nedostatak. (Škaljić 440; Skok 2:354; Hadžić 213). …a prodavci hoće sakriti manu. (Raška zemlja Rascija: 80).

marama (13) f – rubac. (Škaljić 441; Skok 2:356; Hadžić 214). … obrisao mu je maramom lice, oči i vrat… (Raška zemlja Rascija: 36).

maraz (1) m – hronična bolest. (Škaljić 446). …bole me noge. Ušao mi je u njih maraz. (Raška zemlja Rascija: 228).

mašala! (1) interj. – izraz radosti ili čuđenja. (Škaljić 448; Skok 2:385; Hadžić 217). „Hajd’ mašala Turčine, Nedžmudine, aferim ti!… (Raška zemlja Rascija: 97).

Mašrik (1) m – istok.(Škaljić 448). …kao što si je bio dao carevima Mašrika i Magriba. (Raška zemlja Rascija: 13).

merak (2) m – uživanje, želja za nečim. (Škaljić 458-459; Skok 2:406-407). Obavljao je taj posao sa merakom. (Raška zemlja Rascija: 94).

merhaba (1) interj. – muslimanski pozdrav. (Škaljić 460; Skok 2:408; Hadžić 221). Turčine, aferim ti i merhaba! (Raška zemlja Rascija: 103).

muftija (1) m – najstariji po rangu muslimanski sveštenik. (Škaljić 468; Skok 2:476; Hadžić 228). da ispred Austrijanaca bježi sve što se turskim imenom zvalo (…) starci, djeca, kadije i muftije. (Raška zemlja Rascija: 42).

muhadžir (1) m – izbjeglica. (Škaljić 469; Skok 2:477; Hadžić 228). Biće muhadžiri. U Skoplju. U Sofiji. U Jedrenama. (Raška zemlja Rascija: 109).

mula (8) m – učen čovjek, teolog. (Škaljić 472; Skok 2:480; Hadžić 229). Taj mula Adem iz župskog sela Laza kod Lima, (…) imao je u vrtu jabuku. (Raška zemlja Rascija: 79).

mušebak (1) m – drvena rešetka na prozorima. (Škaljić 478; Skok 2:490; Hadžić 230). …vidjeli su ih, očima od pića zamućenim, iza zatvorenih kapija, iza mušabeka, u dimijama od svile… (Raška zemlja Rascija: 6).

mušterija (7) m – kupac. (Škaljić 479; Skok 2:491). Stajao je na kapiji i pitao mušterije šta im treba. (Raška zemlja Rascija: 80).

nišan (1) m – 1.cilj, meta 2. orden, odlikovanje. (Škaljić 493; Skok 2:520; Hadžić 254). …bio je i sada paša sa zlatnim nišanima na ramenima… (Raška zemlja Rascija: 167).

nišaniti (5) – ciljati. (Škaljić 493; Skok 2:520; Hadžić 254). Nišanio je prstom u nekakvo naselje… (Raška zemlja Rascija: 72).

odaja (16)  f – soba. (Škaljić 498; Skok 2:542-543). …u odaju na kojoj se prozori nijesu otvarali danima. (Raška zemlja Rascija: 101).

oka (2) f – stara mjera za težinu.(Škaljić 500). … na nas bi se bacali velikim tegovima, od pola oke i od oke… (Raška zemlja Rascija: 12).

ortak (1) m – drug u poslu. (Škaljić 503; Skok 2:566-577). Knez nije mogao da podjednako iskali svoju ljutnju na dvojicu ortaka... (Raška zemlja Rascija: 48).

pajanta (1) f – letva na tavanu za sušenje mesa. (Škaljić 508; Skok 2:587; Hadžić 282). Sa tavana, sa nekakvih pajanti, visile su svijeće od čađe… (Raška zemlja Rascija: 204).

para (13) f – novac. (Škaljić 510; Skok 2:604). …on velike pare daje caru austrijskom i njemačkom i duždu mletačkom… (Raška zemlja Rascija: 54).

parica (1) f – sitni metalni novac. (Škaljić 510; Skok 2:604). …i činilo mu se da svoja lijepa, kao zlatnom paricom pokrivena usta,.. (Raška zemlja Rascija: 176).

paša (24) m – titula visokih vojnih dostojanstvenika. (Škaljić 511; Skok 2:617). I sa pašama je tako, i sa vezirima. (Raška zemlja Rascija: 145).

Pazar (18) m – Novi Pazar, grad u Sandžaku. (Škaljić ) Ko je prvi stigo do Pazara ugrabio je ono što mu treba. … (Raška zemlja Rascija: 111).

pazar (8) m – pijaca, trgovina. (Škaljić 512; Skok 2:625; Hadžić 286). …kupuju i prodaju ono što nije njihovo, pa im zbog toga pazar sladak i lak. (Raška zemlja Rascija: 110).

pazarište (2) n – mjesto gdje se odvija trgovina, sajam. (Škaljić 513). …Turci su ga nazvali pazarište, što znači jedno te isto, ali i ništa, jer tu se nije više ni trgovalo i pazarivalo. (Raška zemlja Rascija: 111).

pazariti (1) – trgovati. (Škaljić). Loše sam pazario… dao sam cijelog pašu za jednog običnog… (Raška zemlja Rascija: 171).

pazarivati (1) – trgovati. (Škaljić 513). …Turci su ga nazvali pazarište, što znači jedno te isto, ali i ništa, jer tu se nije više ni trgovalo i pazarivalo. (Raška zemlja Rascija: 110).

pazuho (1) n – mišica ruke. (Škaljić 513; Skok 2:626). …a druge pod pazuhom nosio da ih obuje kad one pocijepa. (Raška zemlja Rascija: 10).

peškir (1) m – ručni ubrus. (Škaljić 517; Skok 2:646). Oprali su ruke pred jelo, obrisali ih peškirima i sjeli za sofru… (Raška zemlja Rascija: 14).

ponišaniti (1) – naciljati. (Škaljić). …ponišanio je prstom u kapiju i one su u nju utonule. (Raška zemlja Rascija: 135).

puljka (2) f – dugme. (Škaljić 526; Hadžić 328). …i jelekom sa mnogo puljaka i pucadi… (Raška zemlja Rascija: 25).

raf (2) m – polica, pregrada u ormaru. (Škaljić 528; Skok 3:97; Hadžić 331). …zastrtu ćilimima i sa turskim posuđem na rafovima… (Raška zemlja Rascija: 119).

rakija (23) f – vrsta alkoholnog pića. Škaljić 530; Skok 3:97). …uz mali sto a puno rakije i mesa... (Raška zemlja Rascija: 150).

raša (1) f – domaće sukno koje se stavlja ispod sedla.(Škaljić 531). Žene su mirisale na vosak i smok, tkale raše i zubune od vunene pređe… (Raška zemlja Rascija: 16).

reza (1) f – zatvarač na vratima, zasun. (Škaljić 535; Skok 1:494; Hadžić 341). …i sva je odaja – sa posuđem na rafovima, sa erezima od mjedi na vratima, sa dragim kamenjem u balčacima sabalja obješenim o klinove... (Raška zemlja Rascija: 15).

sahan (2) m – bakarna posuda, tanjir. (Škaljić 542; Skok 3:187; Hadžić 348). Zvečali su kotlovima, sahanima od bakra i tepsijama. (Raška zemlja Rascija: 108).

sanduk (14) m – drveni kovčeg. (Škaljić 548; Skok 3:200; Hadžić 350). Ni mrtvačkog sanduka ako nije od borovine.. (Raška zemlja Rascija: 182).

saraj (6) m – dvor. (Škaljić 550). U pašin saraj ulazilo se na dvije kapije… (Raška zemlja Rascija: 9).

sat (10) m – časovnik. (Škaljić 542; Skok 3:180-181; Hadžić 349). Izvadio je sat, pogledao koje je vrijeme, i vratio ga u džep. (Raška zemlja Rascija: 219).

sećija (5) f – uzdignuto mjesto za sjedenje napravljeno od dasaka. Škaljić 553; Hadžić 353). …i na kraju sjela na sećiju uz prozor. (Raška zemlja Rascija: 159).

seiz (41) m – sluga, tjelohranitelj, konjušar. (Škaljić 555). … i da će mu oni, seizi, biti pratnja na putu. (Raška zemlja Rascija: 64).

sinija (1) f – niska okrugla trpeza. (Škaljić 566; Skok 3:238; Hadžić 357).  …sa tovarima dušeka, jorgana, tepsija i sinija. (Raška zemlja Rascija: 34).

sofra (16) f – trpeza. (Škaljić 568; Skok 3:300; Hadžić 363). Ta zemlja ih čeka kao sofra za njih postavljena i treba samo da zasjednu. (Raška zemlja Rascija: 221).

sokak (15) m – ulica. (Škaljić 569; Skok 3:302). Šarali su ga krivi, puni prašine, sokaci. (Raška zemlja Rascija: 132).

somun (1) m – okrugli pekarski hljeb. (Škaljić 570; Skok 3:199; Hadžić 363). … sjedeli na ćepencima, mjerili na kantar i na aršin, jeli somune i pili Rašku... (Raška zemlja Rascija: 108).

sultan (13) m – car, vladar. (Škaljić 574; Skok 3:360). Vi znate da žalbe sultanu ne prima sultan u svoje ruke nego njegov vezir… (Raška zemlja Rascija: 53).

šadrvan (1) m – fontana. (Škaljić). …u avliji šadrvan, i puno soba sa prozorima. (Raška zemlja Rascija: 108).

šal (2) m – šal. (Škaljić 579-580; Skok 3:379). Kape im od savijenih šalova kao da su im se oko glave savile zmije. (Raška zemlja Rascija: 210).

šećer (1) m – šećer. (Škaljić 581; Skok 3:384). Prolazilo se između punih kola šećera, soli, sukna, basme, bakra... (Raška zemlja Rascija: 111).

šindra (2) f – jelove daske kojim se pokriva kuća. Škaljić: 589; Skok 3:271; Hadžić 382). …živjeli su u kolibama od brvana pokrivenim šindrom i borovim lubom… (Raška zemlja Rascija: 16).

širit (1) m – ukrasna traka na odjeći.(Škaljić 587). …najprije su se ukazale njegove oficirske zvjezdice i zlatni širiti... (Raška zemlja Rascija: 114).

taban (15) m – donja strana stopala. (Škaljić 593; Skok 3:427-428). …kad vatra gori, a ljudi sjede oko nje, griju tabane, drijemaju… (Raška zemlja Rascija: 60).

taman (1) adj. – potpuno, ravno, interj. – upravo tako!. (Škaljić 599; Skok 3:440). Ja bih (…) najvolio da sam jedan prosijak, taman to: jedan prosijak s torbom o ramenu. (Raška zemlja Rascija: 61).

tane (1) n – topovsko zrno. (Škaljić 600; Skok 3:442). …Turci iz topova sa tvrđave obasipali tanadima prilaze i polja oko grada. (Raška zemlja Rascija: 141).

tapija (3) f – javna isprava o vlasništvu na nekretninu. (Škaljić 600; Skok 3:443; Hadžić 394). Izrekao je to kao da čita tapiju u kojoj su ubilježena prava zakupnika… (Raška zemlja Rascija: 214).

tavan (7) m – potkrovlje. (Škaljić 603; Skok 3:448; Hadžić 395). Ja gledam u tavan i sanjam (Raška zemlja Rascija: 124).

tavanski, a (1) adj. – koji se odnosi na tavan. (Škaljić) …svetlucajući krilcima ka nekakvom svom bogu u tavanskoj tami… (Raška zemlja Rascija: 204).

telal (7) m – glasnik, javni objavljivač. (Škaljić 608; Skok 3:445; Hadžić 396). Jedrene su strahovale, telali su izvikivali da se narod sklanja... (Raška zemlja Rascija: 168).

tendžera (1) f – duboka šerpa. (Škaljić 610; Skok 3:458; Hadžić 396). … a ne da mu sa prozora na glavu bacaju tendžere. (Raška zemlja Rascija: 65).

tepsija (4) f – plitka okrugla posuda od metala. (Škaljić 611; Skok 3:459). Zvečali su kotlovima, sahanima od bakra i tepsijama. (Raška zemlja Rascija: 108).

testija (7) f – zemljani sud za vodu. (Škaljić 615; Skok 3:463-464; Hadžić 398). …i pije i u njegovo zdravlje ispijao rakiju iz testije gotovo do  dna. (Raška zemlja Rascija: 78).

timariti (2) – čistiti konja češagijom. (Škaljić 617). Misli zet da su Turci što i njegova ergela konja u Vapi pa može da im skida sedla i gole ih timari. (Raška zemlja Rascija: 97).

top (6) m – artiljerijsko oruđe. (Škaljić 619; Skok 3:481). …Turci iz topova sa tvrđave obasipali tanadima prilaze i polja oko grada. (Raška zemlja Rascija: 141).

topuz (1) m – buzdovan. (Škaljić 620; Skok 3:483-484). …udarali topuzi po oklopima, probijala kroz rebra koplja… (Raška zemlja Rascija: 136).

torba (10) f – vrećica od platna koja se nosi obješena o rame. (Škaljić 620; Skok 3:484). Da torbu nosim, a preda mnom put… (Raška zemlja Rascija: 61).

turban (2) m – čalma. (Škaljić 624; Hadžić 409). … više blijedim nego bijelim licem, sa turbanom na glavi…  (Raška zemlja Rascija: 10).

ular (9) m – povodac za konja.(Škaljić 374). Ostala su nam samo sedla, kolani, ulari… (Raška zemlja Rascija: 202).

uljanik (1) m – pčelinjak. (Škaljić 632; Hadžić 423). ). Znali su da mu na turskoj granici nije loše, da su mu torovi puni ovaca (…), hambari žita i uljanici košnica… (Raška zemlja Rascija: 41).

uzengija (5) f – strmen, metalni držači za noge prilikom jahanja konja. (Škaljić 635; Skok 3:554; Hadžić 432). Budalo! – veli mu knez vadeći nogu iz uzengije da sjaše s konja. (Raška zemlja Rascija: 49).

vezir (8) m – najviša titula u hijerarhiji Turske carevine. (Škaljić 641; Skok 3:584). Kara Mustafa-paša bio je rođak uzvišenog vezira Melek.paše… (Raška zemlja Rascija: 67).

zakahariti se (1) – ožalostiti se, rastužiti se. (Škaljić). …Turčinu ne valja da se zakahri, d mora da se strpi i snage nakupi… (Raška zemlja Rascija: 219).

zanat (1) m – zanimanje. (Škaljić 646; Skok 3:642). Narode, ostavite dućane i zanat i izađite da vidite dva konja sa po dvije noge… (Raška zemlja Rascija: 11).

zanatlija (2) m – osoba koja se bavi nekim zanatom. (Škaljić 646; Skok 3:642). Dolje putem niz Rašku, jednako su prolazili. Trgovci, Zanatlije. Seljaci. (Raška zemlja Rascija: 186).

zapt (1) m – disciplina, stega.(Škaljić 646; Hadžić 456). …činilo se da bi od tijela odskočile da ih u zaptu ne drže puljke i petlje. (Raška zemlja Rascija: 25).

zaptija (2) m – redar, policajac. (Škaljić 647). Gradski kajmakani digli su zaptije, oficiri vojsku… (Raška zemlja Rascija: 104).

zor (1) m – sila, snaga, muka. (Škaljić 655; Skok 3:660; Hadžić 463). …starci, od zora u nogama, posrću, padaju… (Raška zemlja Rascija: 109).

zubun (4) m – gornja haljina od sukna sa kratkim rukavima. (Kurpejović 231; Hadžić 464). Do njih su stajale žene – u bijelim, do ispod koljena dugim zubunima. (Raška zemlja Rascija: 47).

zulum (5) m – nasilje, bezakonje, teror. (Škaljić 656; Skok 3:665; Hadžić 464). Ako je Nur živ, reći će mu da vam se ne učini zulum. (Raška zemlja Rascija: 174).

TURKISMS IN THE NOVEL “RASKA THE COUNTRY RASCIA”, THEIR ORIGIN  AND SEMANTIC CLASSIFICATION

Abstract:

In this work, a list of turkisms, their origins and semantic analysis, in the novel  „Raska the country Rascia“, was carried out. The number of recorded lexemes is 227, which are used 1061. Among turkisms which are processed in this novel, the words of  Persian, Arabic, even  Greek  and Latin origin can be found as well. Semanticlythey are classified in 14 groups and the most represented are from the group of terms which are related to house, places and things around a house, furniture, pottery (39) then the group of terms related to clothes, footwear, jewelry and decorations…(23). The most frequent turkism in the novel is karavan (caravan) used 56 times, then kajmekan (city governor) 55 and hanuma (lady) 52.

Key words: lexicon, turkisms,Turkish language, Bosnian language, lexeme, “Raska the country Rascia“, Camil Sijaric.

Literatura:

1. Đinđić S, Teodosijević M, Tanasković D. (1997): Türkçe-Sırpça Sözlük, Türk Dil Kurumu, Ankara.
2. Glibanović-Vajzović, H. (1986): O turcizmima u srpskohrvatskom jeziku sa sociolingvističkog stanovištva. – Književni jezik (Sarajevo), 15/2, str. 141-147.
3. Hadžić, I. (2013): Rječnik rožajskoga govora. Podgorica, Institut za crnogorski jezik i književnost.
4. Hadžić, I. (2000, 2001): Rječnik lokalizama i arhaizama narodnog govora rožajskog kraja, I dio, – Rožajski zbornik, Rožaje, br. 9. str. 83-123, II dio, br.10, str. 7-68,
5. Halilović, S. (1991): Turcizmi u „Dervišu i smrti“ Meše Selimovića. U: Bosanski jezik. Sarajevo, Biblioteka Ključanin.
6. Klaić, B. (1978): Rječnik stranih riječi A-Ž, Zagreb, Nakladni zavod Matice Hrvatske.
7. Kurpejović, N. (2017): Turcizmi u rožajskom govoru. Rožaje, Orbis.
8. Kurpejović, N.(2005): Turcizmi u rožajskom jeziku koji nijesu zabilježeni u Rječniku A. Škaljića ili imaju, drugo lokalno značenje. – Rožajski zbornik (Rožaje), br. 12, str. 227-234.
9. Kurpejović, N. (2016): Turcizmi u nazivima jela u rožajskom kraju.- Rožajski zbornik, (Rožaje), br. 19, str. 79-84.
10. Merzić, S. (2018): Turcizmi u zbirci pripovjedaka „Hadžijin mač“ – pojmovna i klasifikacija prema vrstama riječi. – Educa, (Mostar), 11, str. 53-59.
11. Muratagić-Tuna, H.(2013): Zavičajni jezik u književnom djelu Ćamila Sijarića. – Književni jezik (Sarajevo), 24/1-2, str. 9-24.
12. Peco, A. (1987): Turcizmi u Vukovim rječnicima. Beograd Vuk Karadžić.
13. Petrović, S. (2012): Turcizmi u srpskom prizrenskom govoru. Beograd, Institut za srpski jezik SANU.
14. Sijarić, Ć. (1979): Raška zemlja Rascija, Sarajevo, „Veselin Masleša“.
15. Skok, P. (1971-1974) : Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika I–IV, Zagreb, Jugoslovenska akademija znanosti i umjetnosti (JAZU).
16. Škaljić, A. (1989): Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku (šesto izdanje). Sarajevo, Svjetlost.
17. Tomić, D. (2015): Turcizmi u romanu “Nečista krv” Borisava Stankovića, Godišnjak Učiteljskog fakulteta u Vranju, (Vranje), knj. VI, str. 243-257.

[1] Nerkesa Kurpejović, prof. turskog jezika u gimnaziji „30. septembar“ Rožaje.  Rad  je dio istraživačkog projekta: „Turcizmi u djelima bošnjačkih pisaca u Crnoj Gori (Ćamil Sijarić, Husein Bašić, Zuvdija Hodžić, Zaim Azemović i dr.).

[2] Muratagić-Tuna, H. (2013): Zavičajni jezik u književnom djelu Ćamila Sijarića. – Književni jezik (Sarajevo), 24/1-2, str. 9-24.

[3] Halilović, S (1991): Turcizmi u „Dervišu i smrti“ Meše Selimovića. U: Bosanski jezik. Sarajevo, Biblioteka Ključanin. str. 111-128.

[4] Glibanović-Vajzović, H (1986): O turcizmima u srpskohrvatskom jeziku sa sociolingvističkog stanovištva. – Književni jezik (Sarajevo), 15/2, str. 141-147;  Tomić, D. (2015): Turcizmi u romanu “Nečista krv” Borisava Stankovića, – Godišnjak Učiteljskog fakulteta u Vranju, (Vranje), knj. VI, str. 243-257.

[5] Škaljić, A. (1989): Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku (šesto izdanje). Sarajevo, Svjetlost.. str. 632.

[6] Škaljić, A. (1989): Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku (šesto izdanje). Sarajevo, Svjetlost.

[7] Peco, A. (1987): Turcizmi u Vukovim rječnicima. Beograd Vuk Karadžić.

[8] Petrović, S. (2012): Turcizmi u srpskom prizrenskom govoru. Beograd, Institut za srpski jezik SANU.

[9] Broj u zagradama označava koliko puta se odrđeni pojam ponavlja u romanu.

[10] Za značenja obrađenih orijentalizama u radu, korišćeni su rječnici: Škaljić, A. (1989): Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku (šesto izdanje). Sarajevo, Svjetlost; Skok, P. (1971-1974): Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika I–IV, Zagreb, Jugoslovenska akademija znanosti i umjetnosti (JAZU); Hadžić, I. (2013): Rječnik rožajskoga govora. Podgorica, Institut za crnogorski jezik i književnost; Klaić, B. (1978): Rječnik stranih riječi A-Ž,  Zagreb, Nakladni zavod Matice Hrvatske; Kurpejović, N. (2017): Turcizmi u rožajskom govoru. Rožaje, Orbis.

RT

https://pepic.co/rozajetodaynovi/2019/03/06/knjiga-turcizmi-u-rozajskom-govoru-autorice-prof-nerkese-kurpejovic/