KANITA ŠABOTIĆ: „ZAŠTO MI NIKO NE ODGOVARA“

U novom izdanju časopisa za kulturu, umjetnost i društvene teme, KAZIVART, uz velika imena iz svijeta kulture, historije, arhitekture, slikarstva, književnosti…ne bez razloga, našla se je i mlada rožajska pjesnikinja-poetesa, Kanita Šabotić.

Po prirodi nenametljiva, druželjubiva i tiha djevojka, svojim poetskim izražajem, već od svoga prvijenca objavljenog 2017. godine – zbirka poezije „Sudar galaksija“,  jasno je ucrtala svoj poetski put u Crnoj Gori i regionu.

Ima nečeg nasljednog u Kanitinom pjesničkom žaru jer za uzora ima svoju majku, profesoricu Mirsadu Bibić – Šabotić, koja već dugi niz godina uspješno traje na književnoj, naučnoj i prosvjetnoj i prosvjetiteljskoj Crne Gore i regiona. S toga, Kanita Šabotić, ima sve predispozicije da izraste u maestralnog književnog stvaraoca i na dobrom je putu da to i postane.

Biografija

Mlada pjesnikinja rođena je 2001. u Rožajama, odlična je učenica četvrtog razreda Gimnazije ,,30. septembar“ i prepoznatljivo aktivna na domaćim i regionalnim festivalma i književnim susretima za mlade.

Dobitnica je blizu dvadeset nagrada za poeziju i prozne radove te akcije koje su posvećene zaštiti čovjekove okoline, preventivi poroka, širenju empatije među ljudima i razvoju savremenih biznis ideja. Primjer je Druga nagrada na Četvrtom međunarodnom festivalu poezije i kratke priče ,,Žarko Aćimović“ za pjesmu, Ispod zvjezdanog neba“, 2017. itd. Objavila je zbirku pjesama ,,Sudar galaksija“ 2018. Godine

 

ZAŠTO MI NIKO NE ODGOVARA

Uzburkani krici odaju da bez glasa ostajem

Tražim se u dubinama opasnosti

Kao da svaki djelić mene izgubljen je u propasti

I prigušeni vrisak čuje se u vjetru sa sjevera

Zašto mi niko ne odgovara?

Zašto me niko ne čuje?

Bol traži poru u koju će se zavući

Da me opet svakim trzajem povrijedi

Jauk za jaukom pruža se ulicom

Zasto mi niko ne odgovara?

Zašto me niko ne čuje?

NADANJA

Sanjam nemirno nebo obasjano suncem,

Dok pjenušavi oblaci zgusnuti i blijedi

Anemičnih boja kradu dugi boje

Kroz polje guščjeg perja gazim bosim nogama

Sa nadom kao u malog djeteta

Da će me na kraju čekati jastuk mekaniji od svile

Nježniji od majčine ruke

Da ću proći kroz kapiju od bijelog zlata

Kroz puteve zelenih staza i dalekih gora

Odlazim

Odlazim u beskrajnu vječnost

Pripijena uz svjetlost koja dopire s kraja ovog puta

I sve dolazi na svoje mjesto

Plavetnilo neba ne gubi svoj nevini izgled

A nebeski svod i mirisni gaj

Stapaju se sa slikama mojih nadanja

Živim

Postojim

VolimČeprkam po mislima koje me dozivaju u noć

I mrak je postao čežnja bez koje se ne može

Gasim požare u rukama koje čine grijehe pišući

stihove

Zašto mi niko ne odgovara?

Zašto me niko ne čuje?

U glavi koja skuplja šamare od ljudi bez prstiju

Tražim ljubav

Tražim ljudskost

Tražim Čovjeka.

RT