Ganića Kula, ponovo prkosi vremenu, ponosito, stameno i gordo, baš kao u vremenu kada su je majstori-debrani zidali kao amanet, kao biljeg, jednoga vakta i zemana kojeg više nema…
GANIĆA KULA U OPISU ARHITEKTE ZORANA PETROVIĆA 1981. GODINE
„Ganića kula u Rožajima. To je stambeni objekt, a ime mu każe da je prvenstveno građen kao zgrada odbrambenog karaktera. To je troetažna građevina slične prostorne organizacije kako je to već opisano u prikazu svakidašnje kuće Rožaja. Za razliku od standardne stambene zgrade u Rožaju, Ganića kula se odlikuje sažetijom osnovom prvih dveju kamenom zidanih etaža, čime je postignuta njena uočljiva vitkost, koja se još više ističe i time što je poslednja drvena etaža smelim ispustima snažno nadkrilila donje spratove. Ganića kula je jedini primerak ovakvog graditeljstva u Rožaju, ali se sa žalošću mora uočiti da je ovaj arhitektonski spomenik potpuno zapušten i prepušten tihom ali sigurnom propadanju. Nepotrebno je isticati kako i na koji bi sve način ovaj izuzetno vredan i značajan spomenik mogao da se ukljudči u savremene tokove života.“ (Zoran Petrović – „tragajući za arhitekturom“ – 1981.).
Danas, djeca igraju fudbala baš kao što su na ovom mjestu prije stoninu i dvije stotine godina, neki drugi njihovi vršnjaci, golotrbi i u buljucima, igrali klisa, praćeni budnim okom roditelja što su sa divana, uz kahvu i muhabet, tabirili habrove što su stizali iz dalekoga Stambola, i sa prikrivenom strepnjom u bugijama duhanskog dima otpuhivali svoje dertove.
KULA PONOVO OBNOVLJENA
Islamska zajednica u Crnoj Gori u saradnji sa državnim institucijama te agencijom TIKA, uspjela je da Ganića kulu otrgne nemaru i propadanju kako bi ostala kao svjedok vremena i života za generacije koje dolaze i za one koje su rođeni kada je kula bila srušena i runiriana. Prije nekoliko dana postavljeni su drveni prozori koje je radila renomirana BH firma tako da je kula već dobila svoj nekadašnji sjaj.
Ganića Kula, ponovo prkosi vremenu, ponosito, stameno i gordo, baš kao u vremenu kada su je majstori-debrani zidali kao amanet, kao biljeg, jednoga vakta i zemana kojeg više nema…
RT (M.Luboder)
