Sitan vez od srebrene žice koju on obrađuje i plete u nestvarno lijepe forme, odraz su njegovog duha, inspiracije, strpljenja i nadasve zanata i majstorluka, a svaki napravljeni predmet je unikatan. Toni Thači– rožajski filigran.
Filigranstvo je stari zanat kojim se izrađuju predmeti od srebra, rjeđe od bakra i zlata. Predstavlja sitan rad, gdje majstor-filigran, ručno plete veoma tanku žice i na kraju od njih dobija Originalne komade: narukvice, ogrlice, prstenje, broševe ali i razne druge predmete kao što su zdjele pa čak i srebrene brodove po specijalnoh narudžbi.
Narukvica od srebra (srme)
Uvriježeno je mišljenje da Filigranstvo predstavlja najljepšu tehniku obrade metala, a rožajski majstor filigranstva, Toni Thači jedan je od rijetkih u Crnoj Gori koji živi od ovoga posla.
Zanat je počeo učiti kao šestogodišnjak i do dan danas nije prestao da radi. Kaže kako je filigranstvo u stvari njegov život. Bavi se Toni i izradom i prodajom zlatnoga nakita, ali, naglašava, u potpunosti je ispunjen samo kada radi filigran.
Sitan vez od srebrene žice koju on obrađuje i plete u nestvarno lijepe forme, odraz su njegovog duha, inspiracije, strpljenja i nadasve zanata i majstorluka, a svaki napravljeni predmet je unikatan.
Koristi staru tehniku i alate, a uz njega zanat uči i mlađa šćerka Neta koja je još kao djevojčica dosta vremena provodila u dućanu svoga oca, gledala kako od silnih namotaja žice, njegove spretne ruke stvaraju prava umjetnička djela što nadahnjuju i oko i u dušu.
KOD BOŠNJAKA I ALBANACA, NAKIT SE DARUJE U AMANET I PRENOSI SA KOLJENA NA KOLJENO
U izradi predmeta i nakita potrebno je od nekoliko dana do nekoliko mjeseci, koliko je trebalo prilikom izrade broda kao eksponata, koji je rađen punih šest mjeseci, kaže Toni. Posljednje što je radio od ukrasnih predmeta je zdjela za voće, rađena po narudžbi, a za čiju izradu mu mu je bilo potrebno oko mjesec dana. On između ostaloga naglašava da je ručno rađeni filigran neuporedivo kvalitetniji i dugotrajniji. Dokaz tome je i nakit koji se generacijama daruje (sa koljena na koljeno), čuva se i nosi kao amanet što je kod Bošnjaka i Albanaca posebno izraženo i to je dio tradicije. Načio je da pravi „sarajevske bilenzuke“ a to je poseban i prepoznatljiv rad i u Rožajama ih je napravio nekoliko komada.
SVOJ ZANAT ŽELI PRENIJETI NA NEKOG MLAĐEG
Životni put vodio ga od rodne Peći, preko Bosne do Crne Gore, sve do Rožaja, gdje je zbog svoje vedre naravi i ljudske topline kojom zrači, stekao veliki krug prijatelja sa kojima se druži i prijateljuje. Blizak mu je veli Rožajski čovjek, dobronamjeran i spreman da pomogne, pa kako kaže, osjeća se kao da je ovdje rođen a posebno naglašava jako dobru saradnju sa kolegama iz branše.
Obzirom da se gase stari zanati i da ih je sve manje, filigran Toni je u potrazi za nekim, kome će predati svoje znanje, naučiti ga filigranskim vještinama i očekuje da će uspjeti u toj misiji.
„Stade se srebro srmom srmiti“…kaže stara pjesma. A kada sve jednom bude i prođe i kada od svega ostane hićaja (priča) da je u Rožajama postojao majstor za filigran, koji je preko pola vijeka staro iskustvo, sticao kod najboljih majstora, onda će sigurno spominjati majstor – Tonija , koji sa svojom porodicom živi i radi u Rožajama ostavljajući srebreni trag drevnoga zanata da se priča i po dobru spominje.
RT (Piše: M. Luboder) Foto: (Ahmed Luboder)
