Knjiga sadrži mnoštvo originalnih dokumenata i akata koji u stvari predstavljaju klasčne dokaze koji su decenijama vješto skrivani a tiču se broja Bošnjačkih iseljenika, što samo po sebi govori da je iza svega toga stajao tadašnji vrh države.
Autor se prvenstveno bavi „trećim valom“ iseljavanja koji je krenuo početkom 60-ih godina, te demistifikuje period „sreće i blagostanja“ Titove Jugoslavije. „nevidljivo iseljavanje“ fraza je koju profesor Rastoder koristi a koja u potpunosti odgovara ovom veoma pragmatičnom procesu iseljavanja, koji se odvijao pod okriljem vrha tadašnje Titove Jugoslavije.

Akcenat je stavljen na tzv. „džentlmenski sporazum“ između Turske i tadašnje Jugoslavije (skopljen 1953. godine između Tita i ministra inostranih poslova Turske Fuada Koprulu-a) koji je bio usmenog karaktera jer isti ne postoji u pisanoj formi niti ga je iko ikada vidio-navodi autor. Tim sporazumom bile u ubuhvaćene hiljade Bošnjaka-Muslimana koji su bili primorani da promijene svoje stanište.
PRINUDNE HIDŽRE
Knjiga donosi svjetlo na veoma važne detalje koji daju odgovore ali ujedno otvaraju nova i veoma kompleksna pitanja koja, kada se sinhroniziraju sa širim historiografskim podacima i faktima koji sežu u 19.vijek pa i još dalje, a tiču se sistemskog i organiziranog progona Bošnjaka-Muslimana sa njihovih vjekovnih ognjišta, tjeraući ih na „prinudne hidžre“, oduzimajući im svu nepokrentnu i pokretnu imovinu, koristeći razne metode u koje spadaju i ubijanja, mučenja, zlostavljanja, zastrašivanja…

Dakle, na osnovu “usmenog” dogovora, hiljade porodica promijenilo je stanište. Interes Turske bio je da s Balkana povuče ostatke svojih “sunarodnjaka” koji su objektivno bili izloženi diskriminaciji, a Jugoslavije da se “oslobodi” dijela “sumnjivih” i manje lojalnih. Proces “deosmanizacije”, koji je trajao preko 150 godina, kada je bila nametnuta “istorijska krivica” Bošnjacima i Albancima koje u biti nije bilo, a koje se oni i nisu htjeli odreći.

Tvorac svemoćne UDBA-e, Aleksandar Ranković, smijenjen je 1966.godine a to je trebalo ujedno značiti i gašenje UDBA-e ali, ispostavit će se da će upravo poslije smjene Rankovića (1967, 1968, 1969.) trend iseljavanja biti povećan sve do 70-ih godina kada je iseljavanje smanjeno.
AUTOR IZDVAJA DVA KLJUČNA „MODELA“ DISKREDITACIJE.
-Prvi: “šta si radio u prošlom ratu”, na osnovu kojeg bi “svjedoci, doušnici i saradnici” diskreditirali svakoga ko je bio meta.
-Drugi: “daj oružje”. Naime, akcije “razoružavanja” bile su toliko brutalne da bi se obavezno u njima pojavljivao “spasilac” koji bi “nudio” oružje na prodaju onome ko je htio da izbjegne stalna malteriranja. Pri tome je malo ko znao da su onaj koji “traži” i onaj koji “prodajom oružja” navodno “spašava” žrtvu, u suštini pripadnici iste službe. Takav scenario viđen je i devedesetih godina u Sandžaku kao i na Kosovu i sve po istom scenariju i prema istom narodu.
Također, u knjizi je opisana i tadašnja rožajska „politička čaršija“ čiju su sudbinu krojili udbini regruti i „doušnici-dobrovljci“ koji su zarad sitnih interesa, konstruisali različite laži zbog kojih su stradali nevini ljudi i njihove porodice, a njihovi „egzekutori“ i učesnici, vrijedno su nagrađivani.

Knjiga također sadrži mnoštvo originalnih dokumenata i akata koji u stvari predstavljaju klasčne dokaze koji su decenijama vješto skrivani a tiču se broja Bošnjačkih iseljenika, što samo po sebi govori da je iza svega toga stajao tadašnji vrh države.

Veoma velika posjećenost promocije knjige „KOMUNISTI I MUHADŽIRI (1958 – 1971) Slučaj opštine Rožaje“, koja je u septembru mjesecu 2018. Upriličena u sklopu septembarsih dana kulture u Rožajama, pokazatelj zainteresiranosti Rožajaca da saznaju više o sebi samima, svojoj sudbini i svojoj nadasve hrabrosti, da ostnu i opstanu na „tromeđi sudbina“ u ulozi „vječitih graničara“ čuvajući sebe, svoje biće, identitet, vjeru i nacij, kako bi opet i iznova nicali na svojoj zemlji u svom vatanu.
Akademik Šerbo Rastoder prilikom preuzimanja priznanja “30.septembar” u Rožajama Priznanje opštine Rožaje : “30. septembar” akademiku Šerbu Rastoderu
Nagrada „30.Septembar“ 2018 – za izuzetan doprinos u oblasti kulture i nauke, kao najveće opštinsko priznanje, pripala je akademiku prof. dr Šerbu Rastoderu što je još jedan dokaz da znamo cijeniti istinske vrijednosti, djela i njihove autore.
RT ( M. Luboder)
